Izvor: hrvatskonebo.org
„Tako se trenutno pokazuje kako je idealu hrvatskoga sokola veći problem prvi od drugoga kruga predsjedničkih izbora. I dok „kandidati desnice“ ne žele otkriti (da se ne moraju crvenjeti od stida) podatak o tomu koliko su potpisa prikupili, izvjesno je da će u drugi krug sigurno proći jedan od kandidata aktualnoga detuđmanizatorskoga poretka. Iako, poredak u najboljem scenariju u drugom krugu računa i na orla bez krila i na gubitnika bez baze. Možemo mirne duše reći kako su i ovi predsjednički izbori plod više puta viđenog scenarija duboke države i politike, ali i dosad uspješne režije IK CK SKH. Igru im kvari ozbiljan i nezaustavljivi Jonjić! Još jedan izbor neozbiljnog predsjednika države značio bi u stvarnosti nastavak procesa detuđmanizacije – rashrvaćivanja države i nacije“ – ističe Nenad Piskač u svojoj novoj kolumni.
Jasenovac, 23.4.2023.- Komemoracija u povodu 78. obljetnice proboja posljednjih zatočenika logora Jasenovac na Spomen području Jasenovac kod spomenika Cvijet. Na slici Radovan Fuchs, Anja Šimpraga, Davor Božinović, Furio Radin, Ivan Malenica, Stjepan Mesić, Gordan Grlić Radman, Andrej Plenković, Gordan Jandroković, Zoran Milanović, Milorad Pupovac i Peđa Grbin.
Značajan dio kampanje za predsjedničke izbore već je odrađen i medijski obrađen prije negoli je ona službeno počela. Što ju je obilježilo? Prvo, iako je cenzura Ustavom Republike Hrvatske zabranjena, dr. sc. Tomislav Jonjić cenzuriran je tako drastično da se to vidi sve do glavnoga grada Bruxellesa. Upravo će ta cenzura nad njim pogurati mnoge u našoj guberniji na izlazak na predsjedničke izbore i da neototalitarnom režimu kažu: Dosta je bilo udaraca ispod pojasa, kršenja Ustava i demonstriranja totalitarnih metoda održavanja na vlasti. Drugo, u javni prostor vidljivosti preko svake mjere pripušteni su favoriti režima, Milanović i Primorac, te kandidatkinja ekstremne ljevice Kekin. Polako su u medijski prostor, kao drugorazredni autsajderi, uvođeni i kandidati koji ovo troje kandidata ne mogu ugroziti sve da imaju isti tretman kao i favorizirani trojac. Sve po planu Izvršnog komiteta Centralnoga komiteta (IK CK, vidi arhiv Saveza komunista Jugoslavije i Saveza komunista Hrvatske) i njegova izbornog inženjeringa usklađena sa strateškom orijentacijom i taktičkim akcijskim planovima.
Korist od Jonjićeve cenzure imaju svi osim države i nacije
U razdoblju kampanje prije službene kampanje, od svibnja do prosinca, Jonjić nije dobio ni sekunde medijskog prostora, njegovo ime nije se smjelo izgovoriti u javnom medijskom prostoru i u medijima s nacionalnom koncesijom. To se zove, zvalo se i zvat će se cenzura. Zašto je režim posegnuo za tom drastičnom totalitarnom mjerom? Zato što je Jonjić prva prava brana političkog projekta rashrvaćivanja države i nacije. Taj su proces retrogradno-razgraditeljske snage nazvale detuđmanizacija, da se Hrvati ne dosjete. Posljedice toga projekta strašne su za budućnost države i nacije. I taj proces treba javno osuditi i strpati u ropotarnicu sa svim njegovim provoditeljima od idejne do izvršne razine.
Dosad se nijedan predsjednički kandidat poput Jonjića nije tako otvoreno, hrabro, argumentirano, razložno i bez rukavica suprotstavio projektu rashrvaćivanja. Pače, drugi kandidati taj problem svih problema uopće ne spominju! Odgovor režima na Jonjićevu „kontrarevoluciju“ jest – cenzura kakvu nismo vidjeli otkad je slobodne nam Hrvatske. Bude li Jonjić izabran, sigurno ne će odobravati cenzuru kao što je šutnjom odobravaju Milanović i Primorac, ali i svi drugi predsjednički kandidati koji su od cenzuriranja Jonjića imali i imaju velike koristi.
Orlov let u maglu, gubitnikov u bespuće i narikačin u onkraj smisla
S druge strane dosad favorizirani predsjednički kandidati koji imaju izravne koristi od Jonjićeve cenzure i njegove nevidljivosti, na jednom od prvih sučeljavanja službenih predsjedničkih kandidata pokazali su da su napunili gaće. Nisu došli.
Milanović najviše strahuje od izravnih sučeljavanja. Da bi prikrio strah od sučeljavanja, nedostatak ikakve vizije i svoju ulogu u procesu rashrvaćivanja, sam je sebe prozvao orlom. Sad je, dakle, postao samoprozvani orao s karakterom. Nama, međutim, treba normalan predsjednik! Po mogućnosti hrvatski sokol.
Primorcu je draže nastupati pred polupraznim dvoranama redatelja Plenkovića, koje su prema scenariju trebali napuniti ozareni hadezeovci, ali nisu. Time pokazuju da je čak i njima dosta scenarija i režije namijenjenih porazu, s glavnim ulogama glumaca poput M. Granića, J. Kosor, Primorca (prvi put), N. Vidoševića i K. Grabar-Kitarović. Primorac nije ništa naučio iz povijesti politika hadezeovih predsjedničkih kandidata. Takav čovjek bez znanja i osjećaja za „bespuća povijesne zbiljnosti“ (F. Tuđman) ne treba ni Hrvatima ni Hrvatskoj. Ponavljam, nama treba normalan predsjednik, a ne osoba koja prije igre, a ulazeći u nju!, pristaje na poraz.
Na prvo sučeljavanje u Večernji list nije došla ni Kekinova, imala je važnijega obiteljskog posla, što joj sto posto vjerujem. Tako su dosad medijski favorizirani kandidati crvenog i plavog krila Partije i šarena kandidatkinja ekstremne ljevice pokazali kako su, kad smo već kod orintoloških usporednica, sličniji kukavicama negoli orlovima. Nama (i) na Pantovčaku i na Trgu sv. Marka, ponavljam već ponovljeno, trebaju hrvatski sokolovi.
Idilu Komiteta kvari ozbiljan i nezaustavljivi Jonjić
Orao je na visini mjesta predsjednika države pokazao da nema krila, da mu odgovara sjediti u toplom gnijezdu, da ne zna letjeti, da grakće poput vrane i da ga nitko u slobodnom svijetu ne doživljava ozbiljno, osim projugoslavenskih krugova lešinara „na ovim prostorima“ o kojima pjeva pofureni muž predsjedničke kandidatkinje ekstremne ljevice, princeze odjevene u dugine boje. Gubitnik s razlogom pokazao je da je loš ponavljač. Već se jednom neuspješno kandidirao ne bi li spriječio uspjeh autentičnog kandidata A. Hebranga. Nepopravljivi recidivist sumnjivih namjera. Najbolje galami dr. sc. I. Kekin. Zna sve o svemu, ali, čini se, ništa ne razumije, pa tako ni ustanovu Predsjednika Republike. O sebi sama i uz pomoć svoje sektaške stranke stvara dojam agresivne amaterke s dobrim zaleđem. Osobito izraženim u ničim krivoj krasnoj zemlji Istri miloj.
Tko god se Jonjiću suprotstavi u drugom krilu (od režimskih kandidata), ovaj će ga strpati u mali džep i poslati u „realan sektor“ među zaslužnike rashrvatiteljskoga društvenopolitičkog rada. Zato je bio preventivno cenzuriran! Da se Jonjićev ulazak u drugi krug ne bi dogodio, medijski su favorizirani orao, gubitnik i narikača. Jonjić je vizijom, mirnoćom i sigurnošću najbliži idealu hrvatskoga sokola. Najveći je protivnik sokolu ona poznata stvar iz antologije hrvatske političke gluposti. Prostor mu je kontaminiran prekobrojnim „predstavnicima desnice“, što je, naime, kaj, posebna tema.
Tako se trenutno pokazuje kako je idealu hrvatskoga sokola veći problem prvi od drugoga kruga predsjedničkih izbora. I dok „kandidati desnice“ ne žele otkriti (da se ne moraju crvenjeti od stida) podatak o tomu koliko su potpisa prikupili, izvjesno je da će u drugi krug sigurno proći jedan od kandidata aktualnoga detuđmanizatorskoga poretka. Iako, poredak u najboljem scenariju u drugom krugu računa i na orla bez krila i na gubitnika bez baze. Možemo mirne duše reći kako su i ovi predsjednički izbori plod više puta viđenog scenarija duboke države i politike, ali i dosad uspješne režije IK CK SKH. Igru im kvari ozbiljan i nezaustavljivi Jonjić! Još jedan izbor neozbiljnog predsjednika države značio bi u stvarnosti nastavak procesa detuđmanizacije – rashrvaćivanja države i nacije.
