Izvor: dugopolje.org
Predsjednički kandidat Tomislav Jonjić prokomentirao je odluku Generalskog zbora da predsjedničkom kandidatu Draganu Primorcu počasno članstvo u Generalskom zboru, i ukazao na jednu činjenicu puno porazniju za kandidata HDZ-a, a odnosi se na odluku koji je donio kao ministar znanosti i obrazovanja. Objavu prenosimo u cijelosti:
“GENERAL DRAGAN PRIMORAC – Predsjednički „alibi“ kandidat HDZ-a postao je jučer počasnim članom Hrvatskoga generalskog zbora. Prirodni je to nastavak plenkovićevskog modela upravljanja državom, prema kojemu opće dobro, zdrav razum i Hrvatska na red dolaze tek nakon što se namiri malobrojna i odabrana kasta poslušnika. Ako išta nakon njih ostane.
Dok otužno stanje Hrvatskoga generalskog zbora nije pristojno niti komentirati, nužno je reći da je Primorčev „generalski čin“ skandalozan iz više razloga, ne samo zato što je partijski omladinac Dragan vrijeme rata proveo u Americi.
Prešućuje se, naime, njegova ministarska epizoda vezana uz Dodatak udžbenicima za najnoviju povijest, dokument koji su napisali Snježana Koren, Magdalena Najbar-Agičić i Tvrtko Jakovina, a koji je Primorčevo ministarstvo tiskalo i sponzoriralo u dogovoru sa srpskom zajednicom, dakle s vječnim Miloradom Pupovcem te srpskim okupacijskim gradonačelnikom Vukovara, članom vlade tzv. RSK i pripadnikom vladajuće saborske većine u Sanaderovo doba, Vojislavom Stanimirovićem.
Svrha tog dokumenta je bila da sva djeca u Hrvatskoj uče jedinstvenu i tobože objektivnu povijest, što samo po sebi i ne bi bilo sporno da to za Primorca i družinu nije značilo izjednačavanje krivnje u Domovinskom ratu te prešućivanje srpske agresije na Hrvatsku i njezinih imperijalističkih ciljeva, pa i prešućivanje zločina na Ovčari.
Iako svakome (pa i Hrvatskom generalskom zboru!) mora biti jasno da takve inicijative potkapaju hrvatsku državu, te kriminaliziraju i diskreditiraju hrvatske branitelje na čelu s hrvatskim generalima i predsjednikom Tuđmanom – drug Dragan ih je blagoslovio! Sasvim očekivano, za to je dobio pohvale ljevice i srpske nacionalne manjine, istih onih s kojima je i kasnije u političkom smislu izmjenjivao nježnosti, a izmjenjuje ih i danas.
Vrijeme Primorčeva „ministrovanja“ bilo je vrijeme Sanaderove srpsko-hrvatske koalicije, vrijeme kad je bilo uputno i isplativo izdati hrvatski narod i sagnuti se pred srpskim agresorima, europskim birokratima i haaškim tužiteljima. „Alibi“ kandidat Primorac to je uredno radio tada, a za šaku zobi (ili pak stančić na hrvatskoj obali), radit će i sutra – ako mu se pruži prilika.” – napisao je Jonjić