Jonjić oštro o Milanoviću i Primorcu: Jedan je zloduh s Pantovčaka, a drugi ‘alibi’ kandidat…

Izvor: narod.hr

Nezavisni predsjednički kandidat Tomislav Jonjić na svojem se Facebooku dotaknuo dvojice prema anketama najjačih predsjedničkih kandidata, Zorana Milanovića i Dragana Primorca. Aktualnog predsjednika Milanovića Jonjić je nazvao “Zloduhom s Pantovčaka”, nabrojivši mu sporne poteze njegove političke biografije. S druge strane Jonjić se žestoko obrušio na predizborni slogan kandidata s potporom HDZ-a, Dragana Primorca, koji glasi “Predsjednik koji ujedinjuje”.

Objavu Tomislava Jonjića prenosimo u cijelosti.

“PREDSJEDNIK KOJI UJEDINJUJE – Slogan ,,alibi” kandidata postavljenog od klike oko Andreja Plenkovića vrhunski je primjer političkog paradoksa i licemjerja. Ujediniteljem se naziva čovjek koji je minirao kampanju Andrije Hebranga i pomogao ustoličenju Ive Josipovića Zmije na Pantovčak. Postavlja se logično pitanje: koga to Primorac želi ujediniti i u koju svrhu? Koga on uopće može ujediniti?

Još jednom je drug Dragan sam sebi postavio nogu, ali je barem njegov PR na dobrom tragu. Ujedinjenje pod hrvatskim barjakom i na načelima kršćanske misli nužno je ako kao narod želimo opstati. Međutim, to ujedinjenje ne mogu predvoditi partijski omladinci, ratni dezerteri i politikanti bez vizije, čak ni oni koji su postali generalima tridesetak godina nakon bitke.

“Zajedništvo je nužno za pobjedu protiv zloduha s Pantovčaka”

Zajedništvo doista jest nužno za pobjedu protiv zloduha s Pantovčaka, Zorana Milanovića, čovjeka koji je pod svaku cijenu pokušavao zaštititi udbaške egzekutore i partijske tajne, koji je ukinuo saborsko pokroviteljstvo nad bleiburškom komemoracijom, i koji iz dana u dan kompromitira hrvatsku državu.

Na našu žalost i sramotu, takav Milanović ima simpatije i nekih na tzv. desnici, kod ljudi slabijega pamćenja, kod naivaca, ali i kod onih koji uopće nisu naivni nego svjesno dovode narod u zabludu i za to ubiru plaću.

Svima njima vrijedi ukazati na Milanovićeve izjave o Hrvatskoj kao slučajnoj državi, o Hrvatima kao paradoksalnoj naciji, i o Domovinskom ratu kao građanskom ratu. A uporniji istraživač Milanovićeva diletantizma naići će i na njegove brutalne napade na Katoličku crkvu i hrvatske branitelje, na strahovite optužbe protiv hrvatskog naroda u vrtlogu Drugoga svjetskog rata, kao i na borbene hvalospjeve tobožnjem antifašizmu te “bratstvu i jedinstvu”.

To je pravi Milanović. U praktičnom smislu neradnik, u idejnom boljševik. Njega Plenković želi održati na površini, njega podupiru crni labudi i guske u magli na desnici, a s takvim političkim otpatkom grle se i smješkaju određeni „desni“ predsjednički kandidati koji su ga proljetos htjeli vratiti u Banske dvore.