Izvor: 021portal.hr
Kandidat za predsjednika RH na ovogodišnjim Predsjedničkim izborima Imoćanin sa zagrebačkom adresom, odvjetnik, političar, diplomat, publicist, povjesničar i hrvatski branitelj Tomislav Jonjić progovara o aktualnim pitanjima u našoj zemlji, ali i van nje
Gospodine Jonjiću, iako Vas nema u glavnim medijima Vi ste trenutno u kampanji za nadolazeće predsjedničke izbore, koji službeno još nisu raspisani. Jeste li umorni od putovanja?
Do trenutka kad vodimo ovaj razgovor, nisam ni na jednom radiju odnosno televiziji s nacionalnom koncesijom dobio ni jedne jedine sekunde, što znači da imam manje sreće, primjerice, od gospođe Aurore Weiss, da ne spominjem one koji su još veći miljenici gospodarsko-političkoga i medijskog establišmenta koji je, kako znamo, izravno odgovoran za duhovno i stvarno stanje hrvatskog naroda. Taj establišment promiče one za koje znade da će mu biti poslušni, a diskriminira one koji bi mu se suprotstavili. Zato sam ja apsolutno nepoćudan, pa obilazim Hrvatsku uzduž i poprijeko. Prevalio sam dosad više od 10.000 kilometara i razgovarao s mnoštvom ljudi. Jest naporno, ali nije teško, nego je, baš naprotiv, iznimno poučno, jer samo u takvim razgovorima čovjek spozna kako hrvatski narod doista živi.
Kakva je trenutačna situacija po Lijepoj našoj? Jesu li građani željni promjena?
Mislim da se ta želja vidi na svakom koraku. Uostalom, bilo bi neprirodno da je drugačije. Hrvatska je rashrvaćena, demografski opustošena, a gospodarski i politički ponižena. Uza sve to, naša politička elita ni usred neproglašenog Trećega svjetskog rata nije u stanju postići sporazum oko temeljnih nacionalnih ciljeva, štoviše – nije kadra civilizirano razgovarati i ne sramotiti se pred svijetom.
Prvi ste još proljetos objavili kandidaturu da idete u utrku za hrvatskog predsjednika. Mediji Vas, oni udarni, baš ne vole, ne simpatiziraju iz nekog razloga ili se nečega boje. Kako mislite razbiti medijsku odnosno mainstream blokadu?
U odgovoru na Vaše prvo pitanje kazao sam što mislim o razlozima te blokade. Ona se proteže i dalje od glavno-strujaških medija, jer mnoge moje objave na društvenim mrežama doživljavaju blokadu ili ograničenje dosega, premda u njima nitko ne će moći identificirati nikakav poziv na nasilje, mržnju i diskriminaciju. One smetaju zbog drugih razloga, no uzaludan je pokušaj da me se ušutka. Kad ne mogu drugačije, vijesti i dojmovi šire se od uha do uha. Često je to puno djelotvorniji način političkog djelovanja od papagajskog ponavljanja ispraznica pred plaćenim kamerama.
Kako gledate na ovu trenutačnu situaciju na relaciji Plenković – Milanović oko slanja hrvatskih vojnika u Ukrajinu i da li biste sutra kao vrhovni zapovjednik oružanih snaga u ovom slučaju postupili jednako kao Milanović?
Ne bih! Milanović samo prividno brani hrvatske, a zapravo zastupa ruske interese. To je u skladu s njegovim razmetanjem o „malo dobrih ljudi“, koji su branili Hrvatsku. Iz činjenice da je sam bio dezerter on hoće kazati da su Hrvati većinom bili dezerteri, pa svoje dezerterstvo prikriva rasipanjem vojnih činova i odličja. On se ponaša kao da ne postoje ugovori koje smo kao država potpisali i kao da NATO nije jedan od jamaca i naše sigurnosti. Pritom je zanimljivo primijetiti da velika većina medija u Hrvatskoj zaboravlja kako su hrvatski vojnici već bili u raznim misijama izvan područja država članica NATO-saveza. Nisu li naši vojnici išli u Afganistan ili na Kosovo? Nije pravna priroda tih misija sasvim ista, ali – zašto bi Afganistan bio sigurniji od SR Njemačke? Uostalom, zar dijelovi snaga NATO-a nisu bili u Ukrajini i prije nego što smo mi pristupili tom savezu? Nisam ja slijepi obožavatelj zapadnih političkih i gospodarskih asocijacija. To može vidjeti svatko tko pročita moje knjige i članke. No, ovdje se radi o nečemu drugom. Radi se o izboru strana: Zapad ili Istok? Nama je povijest odredila mjesto na Zapadu, pa i onda kad ne zatvaramo oči pred nedostatcima tog Zapada.
U jednom intervjuu rekli ste da Hrvatska propada još tamo od Račana, tada kao premijera. Vaš program sastoji se od 30 točaka za bolju Hrvatsku. Što biste prvo učinili kao predsjednik Republike?
Prvo, pokušao bih normalizirati odnose između predsjednika države i vlade, kako bi vojska, diplomacija i obavještajne službe mogli u interesu hrvatskog naroda i države nesmetano obavljati poslove zbog kojih postoje. Drugo, inzistirao bih na definiranju nacionalnih, političkih, kulturnih i gospodarskih ciljeva u današnjim dramatičnim odnosima u Europi i svijetu, kako bi se mogla voditi jedinstvena vanjska i sigurnosna politika. I treće, odmah bih krenuo na ostvarivanje ostalih točaka svog programa, što uključuje zahtjev za reformom ustavnog uređenja i političkog sustava.
Gotovo za svake izbore u Hrvatskoj postoji problem oko ujedinjavanja onih koji žele promjene u Hrvatskoj tzv. „desnice“. Zbog čega je to tako? Je li u pitanju taština lidera, stari hrvatski jal ili možda nešto treće?
Ne treba podcjenjivati ljudske slabosti pojedinaca, no glavni razlog toj nesretnoj pojavi treba tražiti u sustavnoj obavještajno-političkoj djelatnosti onih kojima odgovara današnje stanje. Ti krugovi stvaraju i promoviraju tzv. lidere, a jednako tako ovih dana dirigiraju i tzv. predsjedničke kandidate, otvarajući medijski prostor svojim pouzdanicima i suzbijajući one kojima ne mogu upravljati. To će se, nažalost, ponavljati sve dotle dok birači dopuste da se ponavlja. Oni moraju shvatiti da su u njihovim rukama i sukno i škare.
Vi sigurno računate i na glasače iz dijaspore. Jeste li već posjetili naše ljude negdje van Hrvatske ili to kanite tek učiniti?
Zasad sam uspio obići dio bosansko-hercegovačkih općina nastanjenih većinskim hrvatskim življem te dati nekoliko intervjua za hrvatske medije u inozemstvu (u Njemačkoj, Argentini i SAD-u). Ostalo mi tek predstoji. Znam da je broj birača u iseljeništvu koji će zbog restriktivnih propisa moći izići na izbore razmjerno mali, ali tim ljudima treba pokazati da su dio jednoga jedinstvenoga hrvatskog naroda.
Kako gledate na položaj Hrvata u BIH i je li ona u ovakvom obliku dugoročno održiva?
Današnja BiH rezultat je rata i neriješenih međunacionalnih odnosa koji imaju svoju duboku povijest. Bojim se da bi njezin opstanak mogao biti doveden u pitanje, a i danas vidimo kako se na bosansko-hercegovačkom prostoru prelamaju interesi Istoka i Zapada. Dakle, pitanje održivosti susjedne nam države ovisi o nizu vanjskih i unutarnjih čimbenika i okolnosti, a smatram kako je hrvatski je nacionalni interes da BiH opstane kao država, ali uz uvjet da Hrvati u njoj opstanu kao konstitutivan i jednakopravan narod. Danas to, nažalost, nisu. Zato Hrvatska ima obvezu poraditi na tome, kako bi se ispravile nepravde koje uporno doživljavamo i kako bi BiH pristupila Europskoj uniji, čime bi tamošnji Hrvati, kao jedini neupitno prozapadno orijentirani čimbenik, ušli u isti sigurnosni i državnopravni okvir u kojem se nalazi Republika Hrvatska.
Suradnja sa Srbijom. Nedavni summit u Dubrovniku podigao je dosta prašine zbog poziva i dolaska srpskog predsjednika Vučića. Da li biste Vi kao i kandidat vladajuće stranke Primorac onemogućili kao hrvatski predsjednik Srbiji ulazak u EU dok ne plati ratnu odštetu za Domovinski rat?
Što bi napravio Dragan Primorac, to ne zna ni sam Primorac, jer on nema vlastitih predodžaba ni uvjerenja. On bi napravio ono što mu njegovi gospodari kažu da napravi. Ja bih, pak, Srbiji postavio jasne uvjete. Oni se u prvom redu sastoje u zahtjevu za pronalaskom naših nestalih, zastupljenosti Hrvata u vojvođanskoj i srpskoj skupštini te povrata otetoga kulturnog blaga. Ujedno Srbija treba priznati odgovornost za agresiju na Hrvatsku i BiH te pritom počinjene zločine, ali i odreći se subverzivne djelatnosti u susjednim državama.
Neke od točaka Vašeg programa su decentralizacija Hrvatske i jačanje uloge predsjednika Republike. Kako to mislite provesti?
Decentralizaciju ili, bolje rečeno, policentrični razvoj Hrvatske moguće je provesti i u okviru današnjeg Ustava. Potrebna je u prvom redu politička volja, a onda i temeljita javna rasprava kako bi se iz demografskih, sigurnosnih, gospodarskih i kulturno-politički razloga zaustavio dosadašnji trend centralizacije te potaknuo razvoj drugih velikih gradova i svih hrvatskih županija. Pritom, naravno, valja voditi računa o tome da se tim policentričnim razvojem ne pothranjuju autonomaški sentimenti i ne izazovu centrifugalne tendencije. Što se predsjedničkih ovlasti tiče, založio bih se za njihovo vrlo umjereno jačanje. To je moguće provesti samo ustavnom reformom, što znači ili postizanje dvotrećinske većine u Hrvatskome državnom saboru ili raspisivanje referenduma. Mislim da je višegodišnje pubertetsko prepucavanje Milanovića i Plenkovića stvorilo povoljnu podlogu za referendumsku inicijativu kojom bi se i taj problem uklonio.
Podržavate li porez na nekretnine?
Ne!
I za kraj ovog razgovora s obzirom na svoje imotske korijene, koju biste poruku poslali Imoćanima?
Uvijek s ponosom ističem svoje imotsko podrijetlo, kao i hercegovačko podrijetlo moje majke, jer smatram da su loši ljudi oni koji se srame svog zavičaja. A svojim Imoćanima zapravo i nemam nešto posebno poručiti. Oni su i u Drugome svjetskom i u Domovinskom ratu pokazali da znaju sve što treba znati. Neka takvi ostanu i ubuduće. To je naša želja i naša potreba!
